Od rođenja djeca istražuju svijet oko sebe i svoje mogućnosti. Igra je primarni način učenja o sebi, drugima i okolini. Igra je instinktivna, bitan je dio odrastanja i formiranja osobnosti. Osnovni je biološki nagon i sastavni je dio dječjeg zdravlja baš kao i spavanje i prehrana. Igra predstavlja slobodnu, spontanu, originalnu i najvažniju aktivnost u odrastanju svakog djeteta. Osnovni razlog zbog kojeg dijete sudjeluje u igri je zadovoljstvo. Dijete se u igri osjeća slobodno i otvoreno, slijedi svoju koncepciju i zamišljeni tok. Kroz igru dijete razvija maštu, gradi odnose i komunicira. U igri dijete prorađuje i proživljava neku teškoću ili nešto što ga raduje te se kroz igru može puno toga saznati o djetetovom emocionalnom i socijalnom razvoju. Igra ima iscjeljujuću moć.
ZAŠTO JE IGRA DOBRA?
Igra potiče:
- Socijalni razvoj.
- Emocionalni razvoj.
- Kognitivni razvoj.
- Motorički razvoj.
Blagodati igre:
- Razvija emaptiju, poštovanje za osjećaje drugih ljudi, potiče rješavanje konflikta.
- Proširuje samoizražavanje, samospoznaju, samopotvrđivanje i samoefikasnost.
- Razvija nova i kreativna rješenja.
- Stvara mogućnosti i izbore.
- Pojačava pažnju.
- Umanjuje strah, anksioznost, stres i uznemirenost.
- Stvara pozitivne osjećaje, razvija samopoštovanje i otvorenost.
- Povećava smirenost, otpornost, prilagodljivost i sposobnost nošenja s promjenama.
- Jača koordinaciju pokreta, finu i grubu motoriku, ravnotežu i fleksibilnost.
O TERAPIJI IGROM. ZAŠTO JE RAZLIČITA OD SLOBODNE IGRE?
Terapija igrom sastoji se od uporabe teorijskog modela za uspostavljanje interpersonalnog procesa u kojem educirani terapeut igrom koristi terapeutski učinak igre da pomogne prevenirati ili razriješiti psihosocijalne teškoće djeteta i postići daljnji rast i razvoj. Terapija igrom pruža sigurno okruženje u kojem empatični terapeut pruža duboko razumijevanje djetetovih poteškoća. Upravo je tu i glavna razlika terapije igrom od slobodne, spontane igre – u terapiji se koriste metode i tehnike utemeljene na dokazima uz prisustvo terapeuta.
U terapiji igrom koriste se različite likovno – kreativne tehnike kako bi se ublažili psihološki i emocionalni uvjeti koji kod djece stvaraju probleme u ponašanju ili se koriste kako bi se prevenirala/spriječila pojava problema te potaknuli daljnji razvoj potencijala.
Terapija igrom je proces u kojem dijete samo izabire predmete, simbole ili vrstu igre kroz koju izražava svoje unutarnje probleme i radi na njihovom rješavanju. Djeci je jako teško izraziti svoje osjećaje ili nešto što ih muči kroz razgovor stoga im sigurno okruženje u terapiji igrom pruža mogućnost da se izraze putem igre. Jezik kojom djeca komuniciraju u terapiji igrom su pijesak, glina, kostimi, lutke, ples, glazba, ekspresivne tehnike. Sve ove tehnike djeca koriste kako bi izrazili svoje želje, osjećaje, potrebe i misli.
Terapeuti igrom su educirani da intepretiraju djetetovu igru i pomažu im u njihovom rastu i korištenju potencijala. Stoga koriste širok spektar tehnika koji odgovaraju djetetovim željama.
U KOJIM SVE SLUČAJEVIMA DIJETE MOŽE ZATREBATI TERAPIJU IGROM?
Ukoliko primjetite sljedeće poteškoće kod djeteta i zabrinuti ste možda Vam u tome može pomoći terapija igrom:
- dijete ima poteškoće u koncentraciji ili pri učenju
- ima noćne more ili poremećaje spavanja
- prijeti mu/joj isključenje iz škole
- roditelji su u postupku rastave ili razvoda
- pati od anksioznosti, stresa ili fobija
- povučen/a je ili često nesretan/na
- ima poteškoće u vršnjačkim odnosima
- pokazuje neprimjereno ponašanje
- pretpio/la je gubitak bliske osobe
- iskazuje agresivnost
- ne prihvaća autoritet
- uopće se ne igra
Terapija igrom provodi se jednom tjedno u trajanju od 45 minuta. Najmijena je djeci u dobi od 3-12 godina (doba kada djeca najaktivnije koriste igru i maštu) te djeci u dobi od 13-17 godina (za djecu čiji je socijalni i/ili emocionalni razvoj odgođen zbog traume ili poteškoća privrženosti).
Terapija igrom je dugoročna intervencija (najmanje 12 susreta) koja se oslanja na kontinutet, redovitost i uključenost terapeuta, djeteta i djetetovih roditelja (najmanje dva sastanka tijekom terapije igrom).
